utorak, 25.03.2008.

Dama & Skitnica

Neznam da li ste gledali ovaj crtić... ali predivan je.




Priča je krajnje jednostavna. Dama je koker španijelka iz viskog društva naviknuta na glamurozan život na visokoj nozi, no sudbina će ju dovesti u sasvim joj nepoznato životno okruženje, na ulicu. Tamo upoznaje psa lutalicu, mješanca koji ju između ostaloga spašava od ne baš prijateljski raspoloženih pasa, te ona odlučuje neko vrijeme putovati s njim. Malo po malo rađa se romansa između simpatičnih životinja. Film je prepun nezaboravnih scena poput igre sa mesnom okruglicom, te izjavljivanja ljubavi za večerom pod punim mjesecom. Animacija je za ono, ali i današnje vrijeme zaista vrhunska, posebice uzmemo li u obzir da je svaki detalj crtan rukom bez gotovo ikakve upotrebe tehnologije. U svakom slučaju ukoliko se želite podsjetiti kako se to nekad radilo ovo je, uz još neke pripadnike zlatnog razdoblja Disneya, ponajbolji primjer.




baš je topao crtić... zaljube se, pa ih šinter razdvoji jer ju uhvate... pa se ona naljuti na Skitnicu... Ali joj on pomogne... na kraju skoro ugine jedan pas-prijatelj... full tužan dio...




Ma morate pogledat ovaj crtić, predivan je! I pun lijepih poruka...





Sretan Uskrs sa zakašnjenjem jer mi se nije dalo pisat post, da prostite... i izgleda da će mi tata morat kupit novu gitaru jer ovoj ne valja prvi prag pa je sad skoro sve otišlo k vragu... ali dobro.. neka bude Božja volja...
Puse

pa.pa

srijeda, 05.03.2008.

Svaki Konj ima svog Don Quijeta…

Mda… malo me lektira zanesla…
Još samo dva tjedna, samo malo do praznika… pa će opet bit Rečine, zabave, Bakra, sprdanja.. jedva čekam! Ali naravno ima još tu kontrolnih, pa evo da vam se pohvalim: bilogija, matematika, fizika, esej iz likovnog, ekologija i glazbeni!!!!!! Ma super, brate, vikend je definitivno zatrpan!

Nećemo noćas doma, doma nas znaju svi….

I znam da me nije bilo duuugo… kad nemam vremena jednostavno, po cijele dane nešto radim, u subotu me praktički nema, u nedjelju sam možda 7 h u komadu doma… i bila sam na izložbi u Zgrebu, a u subotu koja sad upravo iza nas, sam bila na Područnom susretu Frame u Puli, i baš nam je bilo super… dan prije na real tribute bendu RHCP i G'n'R u Stereu, tako da sam spavala užasno malo, pa sam izgubila tu večer jednu leću... i našla je! ali onda sam drugu izgubila u subotu ujutro… tako da, leće nisu na mojoj strani, neće me…ccc

I da vam objavim da mi je za 7 dana rođendan, a vama curama unaprijed čestitam Dan žena… tralalala! I da znate da sam počela pjevat u zboru, i učim svirat gitaru… haha, baš mi je to super

I budite mi dobri, nemojte radit ništa što bi moglo uništit druge… volite se, zabavljajte se… ako budete imali priliku da iskočite kroz prozor (bez smrtnih posljedica i težih ozljeda) slobodno to učinite, nema tu ničeg lošeg!

''Helou…šta niste vi puževi sPori?'', haha super mi je ta reklama, kako ona glupa ptica kaže 'spori', za popišat se...hehe

I voljela bi da mi neki pametnjaković (ne mislim ništa loše) kaže jednu stvar: ako ti se netko sviđa jedno duže vrijeme, a ne poznaš ga, bi li trebalo neš poduzet ili samo čekat?

Vaša sandrica sandrić vas pozdravlja
pa.pa

nedjelja, 10.02.2008.

Peti element

Bez njega nitko ne može, a bome ni s njim. Vi recite šta hoćete ali meni daje grozne muke i okupira mi misli… i više neznam di ću sama sa sobom…
I bliži nam se Valentinovo (valjda da me pokopa, haha) i bit će već ovom blogu godina dana! Jeeej! No, da pitam jedno hipotetsko pitanje, a vi možete ako vam se da odgovorit na njega: Je li gore biti zaljubljen u osobu koju poznaješ ili osobu koju ne poznaješ?
Jer ja neznam! i teško je biti zaljubljen! Teško i lijepo!

I heard your voice through a photograph
I thought it up and brought up the past
Once you know you can never go back
I've got to take it on the otherside

Mislila sam da me je prošlo nakon ljeta i svega ovog, ali bilo je samo potisnuto… i valjda se moralo kad-tad vratit… i evo ga, vratilo se!

Valjda će sve proć dobro… ili će bit ili neće… ali sigurno će završit na dobro.. jer sve što sada «trpimo» to je radi kasnijeg Boljeg koje će doći, jer On zna što je za nas najbolje.

Ali strpljivost je teška… pa mi zaželite sreću!

srijeda, 23.01.2008.

a ne-ne, neće više to tako...

Znam da je prošlo 23 dana od Nove godine… ali sve jedno vam želim ispričat niz (ne)sretnih događaja koji su mene/nas slijedili tijekom ovih dana, pa evo:

1.Nova godina
Bilo je nekoliko mogućih mjesta za slavljenje a jedina ostvariva je bilo Korzo… ali šta ćemo na Korzu, do jutra bit vani, na hladnoći? Ne možeš ni sjest, nema mjesta za sramoćenje… nema ničeg… i tako smo bili očajni. I onda sam ja mislili da će pozvat frendicu kod sebe doma da bar proslavimo zajedno! Pa onda još jednu fredicu, pa njezinu sesrtu, pa još dvije frendice, pa frend koji se od nas ne odvaja a s njim i njegov frend… tako da je od jedne osobe ispalo njih 8. Bit ću vam iskrena: jedini alkohol bio je šampanjac, tj. dva šampanjca, ali smo drugi izgubili xD. Bilo je preeedobro: plesali smo i zafrkavali se, gnjavili su i mog psa sirotog… poslije Nove smo još plesali, jeli… neki su se po sjedali-to nas je razljutilo pa smo odlučili krenut s bocom izazova. Nemojte nikad pit gusti sok od marelice sa žličicom soli! Nikad! Odvratno je! Ili šampanjac s colom, i onim gustim sokom pomiješanim s mlijekom! Nikad! Pa vam podvali netko za ispiranje usta slanu vodu! A ti odeš to nadobudno pit, za žeđ! Fuj, fuj, fuj, bljak! Bah! Nakon toga smo krenuli igrat cigaretu! Dobiš papirić i napišeš žensko ime. Prekriješ ime i proslijediš do osobe pokraj tebe. Pa napišeš muško ime. Prekriješ i proslijediš. Pa onda di su, šta rade, tko dođe i šta kaže onaj ko dođe! Ispadnu tako umobolne gluposti kad pročitaš to tuto-kompleto, da se valjaš od smijeha. Neki su otišli na prvi jutarnji u pet sati, a par njih je prespavalo kod mene-tj.nije spavalo.
I da igrali smo twister… lude poze!

2.Maestro de sci
Nikako mi se nije dalo, ali bilo je plaćeno pa… ajde, krenula sam s tatom, tetom i tetkom, i bratićem od 8 mjeseci na skijanje u Italiju-skijalište Val di Fassa, mjesto Mazzin. Krenuli smo oko 11 h 5.1.2008, a stigli smo tamo u 7 navečer. Sve je bilo super dok se nismo trebali popet negdje. Lijepo smo stavili lance, i krenuli… ali ne, auto nije htio ići gore, pa smo izašli iz auta. Počeli smo ga gurat, i to jedva nekako. Smrdilo je grozno jer su frcale iskre tamo gdje je lanac strugao beton…
Uglavnom, stigli smo, pojeli i otišli spavat, jer je ujutro počinjala moja škola skijanja. U 9 h, ni manje ni više, svrstali su nas u grupe… (izbacili su me iz početničke, jer tamo idu oni koji nisu doslovno nikad stali na skije) i počelo je! Nakon pola sata moju grupu su podijelili na još dvije i otišla sam u slabiju… tako smo skijali 6 dana, po 3 sata… i bilo je dosadno i uvijek sam kasnila, baš svaki put (osim jedanput kad nisam kasnila, ali sam došla na krivo mjesto). A grozno je bilo što su mi se svako jutro smrznulo svih 20 prstiju, a to boli… žasu… bah! I snijeg uopće nije neki doživljaj jer je svugdje… kad padne u Rijeci snijeg, to su onda dječje radosti… i skijanje je naporno… noge gore.
Inače, sad skijam bolje nego prije, nije to idealno, ali sam na natjecanju bila treća! Jeeeeej
A kučica gdje smo bili je bila baš slatka, drvena s krovnim prozorima… vratila sam se u nedjelju, a htjela sam se vratit u subotu, a na kraju sam saznala da smo se i trebali vratit u subotu, ali neki nisu dobro gledali… ccc….

I evo, u petak sam imala primanja u Framu, i to mi je baš bilo prekrasno! Imali smo i svoj prvi susret, i nije bio loš. Ja sam, naravno, kasnila, jer sam zakasnila na bus, pa sam propješačila dobar komad puta… ali stigla sam čitava i relativno na vrijeme (bilo je onih koji su kasnili sat i pol).
Jeste gledali film Ja sam legenda? Meni je taj film bio full strašan. Pola filma nisam pogledala, a kad ti oni mračnjaci izlete iz mraka-vrištala sam ko konj! I još mi dođe Peky i prepadne me! A onaj cinestar je oke kino, samo sad ima previše ljudi… ne možeš ništa reć a da te netko ne ušutkava…

Frend/ica 1.
I kako sam obećala frendici da ću je opisat, pa evo: moja frendica ima neprirodnu boju kose. I visoka je ko ja. Jako je znatiželjna (mora sve znat) i svi je vole zafrkavat jer nekako ima takvu facu. Zanimljivo je da se razboli na malo jači nalet vjetra, ili ako se zemlja okrene za pola minute više nego što je trebala (u odnosu na sunce)… Najčešće dobije virozu riganja ili ju, sirotu, boli grlo, pa dobi temp i sve što ide uz to. Onda mi jako fali (beba!). smije se hi hi hi, i smije se kad ju imitiraš hi hi hi… puno mogu još reći o njoj, ali onda to ne bi bilo to.

Pozdrav

p.s. ako netko želi da ga opišem, frendovi javite se!

ponedjeljak, 31.12.2007.

NETOČNO JE! Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada! NETOČNO!!!!!

Promjena i pol!!!
Možeš se promijenit! Uvijek! Samo treba željet, željet i željet!
I nać razlog…
Ma ja sam se promijenila, od prošle godine, skroz, ne znam kako sam preživjela bez Njegove pomoći. Našla sam Ga, i svakim danom sam ispunjena neopisivom srećom… pred večer, kad vam se misli skupe i razmislite o svim tim darovima… neopisivo…
To morate doživjeti… i željeti doživjeti! Sve ovo imati i biti tužan? I nezahvalan? Ma grozno!
Iskreni jedan «hoću» i sve će vam krenuti! Još malo volje-kao gas, i pomoć sa strane… bit ćete sve većeg i većeg srca!

Sutra počinje 2008 godina… želim vam od srca sve najbolje, sve naj, sve želje da vam se ispune…. Ali želim vam da i Njemu otvorite srce…da vas ispuni… možete sve imati, ali bez Njega nećete ŽIVJETI… živjeti, ljudi…

Sretna Nova godina, od srca!

Volim vas

srijeda, 19.12.2007.

Možeš…..Misliti!!!!!!!!!!!!!

Točno mjesec i jedan dan od zadnjeg posta… hehe! A čujte, nisam jednostavno stigla, niti ništa pametno za napisat, a na kraju sam zaboravila (jer jesam zaboravljiva i smotana) i to je to!!! Trebao je post sjest u ponedjeljak, ali …

Ništa spešl do sv. Nikole. Ja obožavam sve te blagdaniće, pa mi je i ovaj bio super, a s obzirom da sam s Framom posjetila i Dom za zlostavljanu djecu, i uveselili ih i doveli sv. Nikolu, baš mi je super dan!!!!!!! Jeeeeeeej
Pa slijedeći dan, znači petak, bio je dan polaska! Nakon kontrolnog iz matematike, i gledanju slika kod Ivane, spustili smo se do A.K.Miošića i tamo čekali bus koji nas je trebao odvesti u Beč. U 12.40 smo krenuli…i vozili se, vozili… preko granice… vozili… sve do 7 km duge kolone kod nekog tunela zbog neke nesreće i tako izgubili najmanje sat vremena… vozimo se dalje… naravno uz piš-pauze…. I uđemo u Austriju… dođemo do nekog hotela. Kad smo skužili da imaju igraonicu i cijev kojom se djeca mogu spuštati, izgubili smo 20min na spuštanju, penjanju, spuštanju, penjanju (inače, idemo u 2.razred gimnazije, hehe) dok nismo krenuli dalje. I oko 8-9 navečer smo stigli u Beč. Odsjeli u najvećoj rupi u gradu- neki šugavi hostel s odvratnim sobama.. neki su otišli u obilazak grada, neki su na to zaboravili..
Izda, Medvedićka i ja koje smo bile same u toj sobi, odnjeli smo jedan madrac u sobu na donjem katu, tako da nas je tamo spavalo negdje 10, a soba ima 4 kreveta i jako malo mjesta… nismo naravno spavali ništa… optužili su nas da smo bili ful glasni, a mi smo se samo smijali…
Dan drugi –subota- je počeo doručkom.. a zatim pokret! Obišli smo jedan dvorac, popili punč… pa smo išli po gradu vidjet neke grobnice, Mozartovu kuću… umrli smo od tolkog hoda (Beč je velik grad)… vidjeli smo brdo konja koji vuku kočije… oko pet smo se odvojili jer su neki išle šopingirat po gradu, a drugi u Toranj umobolnih… Neznam kako su se proveli ovi drugi, ali znam da smo mi, koji smo išli u taj toranj, nikako nismo mogli nać ulaz u tu zgradu, a profesor nije ni skužio da se otvara svake određene subote (druge, mislim) u mjesecu, a to nije bila naša subota… ponovno smo otišli na Božićni velesajam, popili punč, smrznuli se i na odpjegarili do hostela, što nije bilo lako jer smo bili STVARNO umorni.
Vratili smo se, večerali (kako tko) i ponovno išli ča-u Haus der Musik šta smo trebali vidjet u petak, ali… Uglavnom, tu smo potrošili 2 sata. Tko je htio mogao je ić u Prater, gdje sam ja full htjela ić, pogotovo na vlak smrti, ali sam baš bila dobila temperaturu… na kraju nitko nije išao u Prater jer je bio zatvoren…
Vratili se se metrom i to mi je bilo baš super i malo smo pješačili (opet), otišli leć i zaspali oko 1-2 sata, ovaj put u se ona grupa od prije raspala na 2 sobe. Ujutro u 7 smo se digli, doručkovali, spakirali, i krenuli busom u drugi dvorac koji je bio baš prekrasan. Imali su prenakićene sobe i park gdje sam dotaknula vjeverice… full su pitome te vjeverice… malo smo potrošili tamo i krenuli dalje… do nekog djela grada koji je kao iz priče… šaren i neravan… i tamo nam je bilo baš super…hehe
Krenuli smo prema sloveniji…tamo smo se zaustavili u nekom restoranu, pojeli i uvrijedili razrednicu jer nismo poslušali njenu zdravicu koja je bila usred glavnog jela… ddd.. jadnica se rasplakala… ccc…
Na povratku smo gledali film Dobri Will Hunting… i slušali Božične pjesme i razne cd-iće… i došli natrag u Rijeku oko 9 sati… bilo nam je lijepo…

Evo, jučer smo imali dva partija na repertoaru: Božićni koncert i party u Stereu… koncert je bio bolji… kratak ali lijep… 3 benda po 5-6 pjesmica s mojim stilom glazbe, baš super… ali nas je malo bilo, i Miletić je izgledao baš tužno zbog toga… ali dobro… kriv je Stereo.
Stereo je počeo u 10… u početku je bilo dosadno… onda se Peky skoro rasplakao jer smo Izda i ja htjele ić ča, ali smo ostali do pola 1 kad je muzika prestala jer je netko prezao žice! Rasplesali se jesmo, ako ništa drugo, neki su na nas i suzavac bacili (kreteni!)…
Škola je ujutro tako da su svi krepani, umorni…. Bah

Škola je gotova, ljudi, uživajte!!!!!!!!

nedjelja, 18.11.2007.

Mi idemo natrag, da bi se vratili

The Međugorje

2. 11. smo krenuli u Međugorje. Bilo je 9 i pol sati navečer kad smo krenuli (valjda, nisam baš sigurna), ali smo prije toga bar 2 puta otrčali do Conta, na onaj njihov wc. I krenuli smo! (ja sam prije toga ušli u krivi bus….) u početku smo malo ćakulali, ovo-ono, i onda smo počeli pjevat. Pjevali smo stalno, bez prestanka… sve što znamo i uz pomoć pjesmarice… Kad je već bilo 3-4 ujutro, ljudima smo počeli smetat, pa smo zašutjeli. Ali s teškom mukom, jer nam je bilo baš super, a neki su nas i pohvalili da baš lijepo pjevamo! Ma, mi smo to znali, naravno. Ali onda su neki počeli «pjevat», mislim deračit! Mi smo se raznjupali, jer im nitko nije prigovarao: Prestanite! Jeste normalni?!? Zašutite!…
no dobro, preživjeli smo to. Nismo ništa odspavali (bar ja nisam), a čim smo došli, krenuli smo s pješačenjem.
Počeli smo s brdom Križevac. Na svakoj postaji smo molili 10 Zdravomarijo, za sve mlade! Bilo je full puno ljudi, pogotovo Talijana. Neke su žene čak išle pješke po onom ružnom kamenju (svaka im čast!). Na vrhu smo izmolili časoslov, otišli do onog velikog bijelog križa… I kleknuli smo pred njim. Nakon toga smo sjeli sa strane i pjevali tiho… a kod Majke Božje smo ostavili našu pjesmicu (Idina i moja), i potpisali se na maramicu! Haha
I onda smo se polako vračali… pjevajući... i baš nam je bilo lijepo…

Slijedilo je Brdo Uznesenja. Popeli smo se u tišini, molili smo u tišini… obišli smo cijeli vrh, u tišini..

Vratili smo se na mjesto gdje bi trebali provest noć, i di smo prije ostavili torbe. Nas 5 dobili smo sobu s 4 kreveta. Nakon odmora otišli smo jest, pa se opet malo odmorit, jer je bilo vrijeme za polazak. Pjege smo išli do jedne kuće u kojoj su živjeli bivši ovisnici (neznam kako se zove) i tamo smo slušali njihova svjedočenja o njihovom životu… oni su morali past skroz na dno da bi shvatili koji je smisao života… ovisili su o heroinu… i izgubili godine života… a danas žive u molitvi… i život im je prekrasan…
Vračali smo se natrag… i ovaj put nismo fulali cestu… i imali smo malo 3 sata slobodnog vremena! Pa smo krenuli u šoping-narukvice, krunice, majice… uglavnom bila je to velika potraga, pogotovo za one koji su vam dali svojevrsne narudžbe (tipa, crna metalna krunica, s križem bez Isusa)… mda
Nešto kasnije, nas 5 smo se razdvojile, jer su Kate, Andrea i Martina išle u Cd-shop. Ida i ja smo išle u okolo, pa u crkvu, a na kraju da Uskrslog Isusa iz čije rane teče vode…
S obzirom da sam ja imala ključ, njih 3 su nas čekale nekih 20-30 min, jer dok smo Ida i ja shvatile di smo, pa smo fulale cestu…
Navečer je bila Miletićeva kateheza, koju smo jedva pratili, kao i ona svjedočenja…- bili smo krepani, neispavani!
Pustio nas je oko ponoć u krevete, Ida, Kate i ja smo spavale poprečno na 2 kreveta, do 8 ujutro, jer je slijedio doručak! S doručka smo trčali na misu, i zakasnili naravno! Pa smo opet imali slobodnog-tad su mi skoro izgubili moj plavi fotić! I ponovno smo otišli do Uskrslog Isusa… i izmolili časoslov… a onda je bilo vrijeme za povratak…
U busu smo ponovno pjevali, slušali katehezu, razveselili Tina koji je izgubio 70 kn (i ponovno našao) pa nam je on pjevao! Aaaaaaa
Vratili smo se oko 9 navečer… a škola je bilo ujutro… arrrrgh

The Zagreb

Prošlu smo subotu išli vlakom u Zagreb s profesorom iz povijesti. Krenuli smo u 5 i 45 ujutro… da ne govorim da smo večer prije gledali horor u kinu…
Išli smo na izložbu-nešto Dalmatinska Zagora- uglavnom izložba u Klovićevim Dvorima. Bili smo i u Vinceku na kolačima, na velesajmu knjiga, busom (švercali smo s profesorom) i tramvajem, prošvrljali centrom… kupila sam si Hurinovu djecu! To je kniga J.R.R. Tolkiena! Vratili smo se vlakom u 5 sati, putovali 4 sata: pjevali smo, svađali se-ipak nas je bilo 8 u jednom kupeu…

Procesija

15.11. u četvrtak, imali smo procesiju u spomen na grad Vukovar… nas 220 učenika PSHG-a, sa svijećama, u dvoredu skroz do Mosta Branitelja… prije toga je si nam pričali o ratu riječki sinovi, i jedan profesor Vukovarske gimnazije, jedan vukovarski admiral… i svi su bili začuđeni, i iznenađeni i ponosni.. sve je to organizirao Naš profesor Miletić.. i bilo je preeeeeedivno…

žao mi je šta je post tako kasno, ali crko mi je Internet...
haha, pozdravi